"Nova mora moći ćeš otkriti
tek kada stekneš dovoljno hrabrosti
da iz vida izgubiš obalu"
 

 Od kada sam pročitao ovu izreku,  nikako ne mogu prestati razmišljati o njoj.  Ponekad se zapitam, da li stvarno imam dovoljno hrabrosti otisnuti se daleko na more, maknuti stopala sa svoje sigurne obale. Mislim da me je strah od toga što me čeka na moru, gdje nemaš potpune sigurnosti gdje ćeš i kako do tamo doći. Ali to se zove život. To mogu promijeniti, ako dovoljno vjerujem.

 Većina ljudi se u životu radije drži sigurne obale, ma kakva ona bila, makar nesigurna, vjetrovita ili stjenovita, nego da se otisnu u more i potraže nove obale. Radije se držimo nama poznate boli i ružnih sjećanja, nego da se odvažimo tražiti u neizvjesnosti mora života, novu, bolju nam obalu. Ponekad čak i pokušamo, ali nedovoljno smjelo, otisnemo se nekoliko metara od obale, pogledamo nepreglednost mora, i od straha pred izazovima koje će staviti pred nas, zatvaramo oči, i brzo se vraćamo na obalu. Nama  poznatu bol i poznati osjećaj samoće. Ali ga barem poznajemo.Jer smo izgubili vjeru.A ona nam je sve. 

 No tako nebi smijelo biti, trebali bi biti odlučniji, zaploviti punim jedrima vjere, potpomognuti čvrstom rukom strpljenja, usmjeriti kormilo na more života u potrazi za svjetionikom. I vjerovati da to možemo naći, našu luku  i obalu sreće.

Jer istniski gubimo tek kada prestanemo pokušavati.

"Dok ne pokušate, ne znate što ne možete učiniti"
H.James

"Svjetionik"

Dok stajao sam na obali,
Praznoj i pustoj,
Ogoljenoj do kamena i
najtvrđih stijena,
Gledao sam oluje,
Što bjesnile su morem.

Nisam se usudio vjerovati,
Da se ta moć može pobjediti,
Da se može vjerovati da se
More može preći.

Sam, nisam vjerovao da mogu,
I čekao sam,čekao, uzalud.

U nemoći i jadu,
Umoran od čekanja,
Slomio sam se.
I dok stiskao sam šake
Od nemoći, shvatio sam
"Moram sam, moram vjerovati
da mogu sam".

Stao sam na stjenu,
Duboko udahnuo, zažmirio,
i rekao :"Vjerujem da mogu."
I zakoračio u prazninu,
Osjetio oslobođenje,
Napokon svoj.

I kada sam čekao onaj dodir mora,
Onu njegovu hladnoću i prksonu snagu,
Nastao je samo mir.

Stajao sam na moru,
Koje bilo je moje tlo,
čvrsto i ravno.
I odjednom sam znao kuda
Trebam ići, vidio sam ga,
Svjetionik.

Ja.