Ponekada sam mislio, da mogu zaboraviti
Plakati
Ostaviti sve suze ne prolivene unutar sebe
Pustiti da ishlape u zaboravu vremena
Koje će izliječiti rane

No nekada vrijeme ne staje
Za neke rane, nikada neće biti lijeka
Pratiti će me otvorene
Ponekada više, ponekada manje
Brojati zajedno samnom dane
Uvlačiti mi se pod kosti kada ću biti
Barem na trenutak sam

Ponekada se u meni nakupe ti svi zaostaci suza
Koje nisam htio isplakati
Jer želio sam biti jači od njih
I od želje za tugom i samosažaljenjem

Ponekada se u meni nakupe ti svi zaostaci suza
I žele iskočiti iz mene van
Lupaju mi po prsima
Govore titrajem brade
Stišću očne kapke
Tresu mi glavom
Istjeruju dah iz mene

Ponekada plačem u snu
Iskreno puštam sve one suze
Koje ne mogu po danu isplakati

Trebao sam, pustiti ih
Dati im da obrišu dušu
Koje su tugovale za njim
Njegovim likom koji bio je jedinstven
U mojim očima i umu
Uvijek bio je jedan, jedini, nezamjenjivi
Otac.

Ali znam da napravio sam jednu veliku stvar
Oprostio sam mu , što ostavio me
Da prerano postanem muškarac
Da budem nama sve što on je bio

Morat ću, kad odrastem do kraja
Pustiti svu silnu rijeku suza za njim
I za svime onime što prošli nismo
A zajedno smo  htjeli to

Ponekada, ne prolivne suze,
Nose veću bol no što bi srce htjelo
A nose sjećanje na ono, što
Nismo htjeli oplakati
Sve dok ih ne oplačemo i stavimo
Na mjesto koje im u našem srcu pripada

Hvala ti Oče, na svemu i
Gdje da si, znaj
Volim te.

In memoriam ...