Bilo je prelijepo u polumraku
Tople noći
Ljubeći toliko željene usne
Gledajući toliko voljene oči
Osjećam tvoj topli dah
Ali ipak me hvata strah
Što ako ti nije stalo do mene
Ne, to ne
Sada bi svemu bio kraj
Ne, to ne
To mora biti
Ljubav, koja kraj nema

Nešto što samo naše je
Nešto što oduzeti nam ne može
Ni vrijeme ni ljudi
Ono što jače je
Od bola u grudima kad nisi kraj mene
Od prazne ruke u mraku kad
Dodirnuti te želim
Od suza kojima jutro rišem
Kad si daleko

Sve to govori mi
Da to mora biti 
Ljubav koja kraja nema
Kao na filmu, kao na platnu
Kad ljubav i strast se spoje
Prkoseći zubu vremena,
Pretvarajući trenutak u vječnost
Svima na uvid dato
Kakva ljubav biti mora
Iskrena i čvrsta
Nepokoriva
Koja s vremenom sve više
Buja i jača
Što svijetu neka , ako za pravo mu nije

U vremenu krivom možda rodili se jesmo
Jer viknuti pod prozor ti želim
u toploj noći:

'I u svemu ako si me našla
Riječima što pisah ih perom ptice
Tintom prolivene iz srca moga
Što najčišća  su slova za najljepše
Oči tvoje,
Čežnje su pune
Tada ćeš znati da trenutak svaki
Za tebe živim
Jer za ljubav živjeti vrijedi i
Preko granica života ovog '

Sve to govori mi
Da to mora biti
Ljubav koja kraja nema.