I koliko god da mi ne odgovarala,
Bila je tako potrebna,
Ta ritmična, smirena,
Ponekada dosadna,
Ponekada sjetna,
Ponekada zaljubljena,
Ponekada samo moja,
Ponekada samo tvoja,
A kada mi je najljepše,
Naša kiša,
Koja nas je spremila u kutove soba,
Pokrila nas oblacima,
I uspavala nas.

Volim gledati kapljice kiše,
Koje se slijevaju niz prozore naše,
Volim ih gledati kada se stisneš uz mene,
Kada smo jedno.

Volim gledati kišu koja puni naše rijeke,
Koja čisti naše ceste,
Koja svježi zrak, onaj već upareni,
Jer znam da iza njega dolazi sunce.

Zaklapam oči,
Da još malo utonem u san,
Da sanjam o daljinama izazvonim,
Da sanjam o tebi i meni.

Dok stišćem te k sebi,
I ljubim ti obraze vrele,
Osjećam kako dišeš,
Ritmično kao kiša,
Spremaš me u san.

Čekaj me, čekaj draga,
Evo dolazim u tvoj san,
Da sanjamo zajedno,
U glavnim ulogama,
Samo ti i ja.

Kišice naša,
Bye, bye....