Gledao sam tragove sjena prošlosti
Rasute po licu koje ne odaje godine
Samo tragovi suza u kutcima plavih očiju
Što su prestale gledati svijet onim pogledom
Koji davao je smisao njegovom životu

Osjećam bol u grudima dok držim glavu rukama
Dižem se i trčim, daleko od svih
Kroz polja letim , stisnutih usana

Sve sam misli posalo tebi, putevima našim
Nesuđenim
Kroz otrove ljudi što suditi bi htjeli
Kroz razlike godina što svakom zlobnom
Na usnama liježu kao dah

Oh bože, nestao je svijet koji poznavao sam
Onaj usamljen i tih, tužan i miran,
Onaj gdje vode ustajale su bile
A tebe u njemu dočekao nisam

Zar je život igra, malo toplo, malo hladno
Malo sreća, malo tuga
Nikad isti, nikad samo moj
Da mogao sam ga tebi dati

Zar ljubav granice i mjerila ima
Da za pravo život ima
Tražiti
Da odreknem se nje, ljubavi najveće
Zar ga takvog bi
Imalo smisla živjeti

Sretan sam ,jer ne postoje riječi
Koje opisale bi ljubav,
Ona se samo osjeća, ona se ne priča,
Privilegija je hrabrih
I neka sudi onaj kojem ljubav je
Stalni stanar srca njegovog
Drugima samo želim
Da je iskušaju...

"Tako ne može preživjeti ni ono što nema
temelje u ljubavi.."