U životu mom

Ponekad su sve boje sive
Ponekad je sve tako daleko
Ponekad ne vidim kraj svim tim lutanjima
Ponekad su sve misli zbrkane
Ponekad je sve negdje nedostupno
Ponekad mi se neda ustati ujutro
Pa zar mora život biti
Ispunjen tolikim ograničenjima
Koja stavljamo pred sebe
Svaki dan još i još
U nadi da ćemo popraviti time život
Ispuniti nekakva očekivanja
Ponekad ne znamo čija

Okrenem list života unatrag
Da vidim što pamtim na prvu,
Samo događaje lijepe
Druženja i izlete
Zar nije apsurdno letjeti
Svaki dan za nečim
Čega se sjetiti ionako ne mogu

Gurnem ruke u džep,
Željeći osjetiti sigurnost neku
Dodirujući nešto što epitet ima
'Kako dođe tako prođe'
Samo u nadi da osjetim  sigurnost
Nečeg imagiranog
Nečeg bešćutnog
Nečeg prolaznog

Ima li smisla tome težiti
Davajući sebe
Nečem što osjećaje uzvratiti ne može,
Više nego onima
Kojima smo nešto više od
Mjesta trenutnog prebivanja

Ugledao sam smisao
Mog života
Zavukao se u njen pogled
Stisnuo se na rubovima usana
Priljepio za njene prste
Obuhvatio ga oko struka
Zavrtio život oko nje
I osjetio sreću

Okrenem ponovo list života
Unatrag, vidim samo nju
Osjećam sreću i toplinu
Mir u srcu

I dovoljno mi je samo to
Ne želim ništa više,
Sve ostalo manje važno je
Tek ono što moram da radim
Da opstanemo u uvjetima
Koji vladaju trenutno,
U našem vremenu.

A mi, mi smo bezvremeni
Naši osjećaji su od pamtivijeka
Isti bili
Isti će biti
Mi smo vječni u svakom trenutku
Našeg postojanja

Da, da, da, draga
To ljubav je...