Maloprije dok sam se odmarao nakon 'day from hell', sjetio sam se ,potaknut rečenicom naše drage blogerice, koja je u šali prokomentirala da možda i ne čitamo općenito puno, a i da nam ljubav klizi kroz prste, i odlučio sam jednim potezom opaliti dvije muhe. Čitat ću 'KUHARICU', jer na kraju priče ljubav prolazi kroz želudac. Znači, čitam nekaj, oplemenjujem svoju dušu novim receptima, maštam o pripremi i na kraju naravno o osobi kojoj ću to pripremiti. Mislim da ak priđem komadu i kažem da znam napraviti 'Sformati s gljivama i špinatom', 'Juhu s pestom' ,da  biram odlična vina, imam odličan pogled iz stana na brežuljke, vrlo sam romantičan, bolje prolazi nego da kažem da sam u fazi samoodricanja, i zadnje kaj sam čitao je 'Ana Karenjina' (sorry, ništa osobno) i da baš tražim nekoga da napravimo kratki rezime pročitanog. Ili griješim?:)

 Mislim da bez obzira koliko želimo biti bolji u svakom pogledu našeg života, sreću sa drugim ljudima trebamo tražiti kroz obične ovozemaljske stvari kao što je hrana, pričanje o suncu, mjesecu i vremenu i jel rececija ili nije, kud ćemo na more, tko voli koji auto, mobitel i slično. A sve te krasne stvari kojima uzdižemo svoje samopouzdanje, su nadogradnje sreće koju imamo kroz obične stvari. Npr., kada sam mami prvi puta rekao da radim vježbe 'Tai-chi', mislila je da siroto dijete ošlo u neku sektu. No, stvar je u tome, da bez obzira što ja tu stvar smatram svakodnevnom svojom željom da poboljšam sebe, druge nikada neću gledati kroz prizmu mojeg stava. Ja nisam ništa bolji od onoga koji to ne vježba, makar je to dio kulture u nekim zemljama, samo to doživljavam kao nadogradnju sebe i svoje osobne sreće.

 Možda sam metroseksualac, možda sam seljoseksualac, jer prolistam i pogledam trač magazine, lice mažem svaki dan kremom, i ono kaj se moja draga frendica nije mogla prestati smijati, a ja se toga ne sramim, mažem stopala kremom prije spavanja i volim raditi u vrtu. Da i ? Moja kozmetika je skuplja i ima je više od ženske. Pa ? Jel to znači ako nisam u standardu da trebaju drugi biti ?! Naravno da ne. Ali ovo me čini sretnijom osobom jer sam se pronašao u tome. Znači poanta je, činimo ono kaj nas čini stvarno sretnim, ne ono što je društvo reklo da je ok. I ne trebamo očekivati da će drugi misliti kao mi.

 Najveću sam osobnu sreću doživio, kada sam shvatio da mogu biti sa drugom osobom koja ima totalno drugačije stavove u nekim stvarima od mene, i nisam očekivao da promjeni, niti sam ih ignorirao, jednostavno sam ih prihvatio kao sastavni dio te osobe. Mislim, da je to prva stvar koju sam mogao okarakterizirati kao korak ka stvarnoj ljubavi. Kompromis, prihvaćanje te osobe kao istinski njeno 'ja', i traženje zajedničke sreće kroz naše osobne sreće, put ka bezuvjetnoj ljubavi. Jesam neki idealista, ha?! Ali vjerujem da je to jedini put ka istinskoj ljubavi, koju bez samozavaravanja želim. U njenom elementarnom obliku.Ali baš stvarno želim.Točka.
 

"Sretne veze ne ovise o tome hoćete li pronaći pravu osobu , 
nego o tome jeste li vi prava osoba"
Eric B.