Otopila me čaša crnog vina,
Punog okusa svoje savršene postojanosti,
Provukla svoju bit kroz moje vene,
Dajući mi svoj ushit i trenutke stvaranja
Osjećaja letenja i savršenstva
Okusa prošlosti na svojim rubnim djelovima gorkosti
I buđenja svih otupljenih
Osjećaja lakoće i smirenosti
Trenuci kada
Jača mi želja za nečim podatim i toplim
Stisnustim rukama oko opuštenog njenog tjela
Naslonjene glave na grudima izvora života
Sigurno utočište
U noći hladnoj i bijeloj kao njezina unutrašnjost duše
Moje sreće i spokoja
Još netkanute misli, o njenoj ulozi
U mom skromnom životu
Jednog romantika i zaljubljenika u ljepotu misli
Rukama sklopljenim na licu, prekrivenom sjenom svijeće
Na odlasku plama u vječnost trenutaka koji su bili
Sretan što mislio sam na želju
Potaknut željom da je želim ...