Možeš li me,
Želiš li me,
Pronaći u svojim snovima,
Želiš li mi reći sve
Ono što si mi prešutjela
U riječima koje si pisala za sebe,
Bojeći se reći da su za mene ?!

Ni kada si sjedala u svoj naslonjač
Skriven u kutu sobe,
Tvog djela tišine i spokoja,
Maštajući i poigravajući se mogućim
Scenarijima sudbine, znala si samo jedno,
Želju znati tko ruši tvoje barijere moralnih normi,
Uči te vlastitoj spoznaji o svojoj spontanosti,
Tko to ne shvaća svu tvoju snagu u želji da budeš netko drugi,
Ono što si oduvijek htjela, biti samo željena i voljena.

Tvoje riječi sa kojima se igraš poput djeteta sa lego kockama,
Uvijek ostaju u meni , zabilježene fotografskim pamćenjem,
Svojom snagom i silinom, što bude maštu u meni,
I rade ono što se uvijek bojim,
Ostavljaju trag na mojoj koži........

Želio sam barem jednom probati, okus jagoda sa tvojih usana,
Dirati ti svilene bokove svojim poljupcima,
Slušati tvoje srce na mojim grudima,
Oduzeti ti dah uz šampanjac ,
Zavoditi te na kiši, izvlačiti ti iz kože sve drhtaje požude

Pijani od požude voditi ljubav na tlu, do iznemoglosti,
Uz suze i smijeh, pripijeni bez mogućnosti da i dašak zraka
Stane među nama

Želio sam  barem jednom biti tvoj princ iz snova,
Barem na trenutak biti netko važan,netko tvoj.

Uzeti ću deku, staviti nešto u onu pletenu košaru,
Otići dole kraj rijeke, otvoriti finu bocu Silvanera,
Slušati ću rijeku koja nosi sve pred sobom, svojom simbolikom
Poput života,
I čekati da čujem tvoje korake...
 
To mi ne možeš oduzeti ,ne barem u željama...