Ona je bila nešto novo, novi pogled na život, nešto što te trese, iz dana u dan, nešto zbog čega misliš da više ne kontroliraš svoje pokrete, svoje misli, na trenutak si u lebdećem stanju, nemaš pojma kaj ti se događa, boriš se protiv tog stanja.... boriš se jer ne vjeruješ da toga još ima u tebi, strah te priznati da osjećaš nešto što si mislio da je duboko zakopano u tebi. Jer ti osjećaji donose ranjivost, donose sreću i tugu, donose sve čega se bojiš... i onda shvatiš kada misliš da si izgubljen ... zaljubljen si ...

Njene misli idu ovako

Lutam i čekam nekoga
Tko će doći
Mislim i sanjam o njemu
U mojim očima vedrina neba
U tvojima zlatan sjaj
Već dugo osjećam
Da nisam išta
I ponekada poželim
Njegov zagrljaj

On razmišlja

Prolazio sam svojim utabanim putevima samoće
Tražio te na krajevima svojih besanih noći
Bila si moje posljednja misao prije buđenja
Ona zadnja suza koja nije smjela vidjeti jutro

I onda kada je dan bio jedan u nizu,
Kada je sve ionako stalo , kada sam stajao sam
U praznini koja je vikala, shvatio sam da je dosta
Da nema više smisla opirati se jutru i suzi
Želio sam te imati

Može li čovjek biti zaljubljen
A da nije dirao to lice
Može li se osjećati strast
Ako tjela se takla nisu
Možeš li osjećati tugu
Kada pravo na nju imao nisi
Možeš li poželjati nekog
Koga čuo nisi

To je čista ljubav, ona prava
Koja ne pita za oblik žudnje
Koja nije materijalna
Ona duhovna
Kada te boli jer voliš nekoga
Kada te boli od želje za nekim
Kada te boli od tuge za nekim
A da tijelo taknuo nisi

Želim te, u svim trenucima u kojima živim,
Želim te dodirnuti dodirom bez dodira
Onaj koji ostaje zauvijek
Na mjestu na kojem izbrisati ne možeš
Na tvojem srcu.

Ljubav je ono što nas diže svaki dan i daje nam motivaciju za naprijed. Imamo je u raznim oblicima i to je njena čar.

"Otkrila sam ovakvo protuslovlje :
Volim li toliko da počinje boljeti,
boli tada nestaje,a
ostaje samo više ljubavi."
Majka Tereza